Ponavljamo dr.Ivica Zvonar “Crkva u Šemovcima kroz povijest”

Napisao Mjesni odbor  29, Sij, 2014   Poslano u Obavjesti

CRKVA U ŠEMOVCIMA KROZ POVIJEST

Crkvena povijest Šemovca usko je vezana uz obližnje Virje i Đurđevac, jer je mjesto u raznim razdobljima pripadalo pod upravu tamošnjih župnika. Od konca 17. te tijekom 18. stoljeća možemo na temelju kanonskih vizitacija pratiti crkveni život u Šemovcima. U veljači 1706. je Antun Vukmerović, zagrebački kanonik i komarnički arhiđakon, obavio kanonsku vizitaciju đurđevačke župe, a u svojem izvještaju je napisao da je u vinogradima kod Šemovca postojala 1700. godine kapela Sv. Križa, koja je bila napravljena od hrastovih stupova oko kojih je isprepleteno šiblje te omazano žbukom. Strop je bio drven, a pod od zemlje. “Na lijepom su oltaru bile u donjem dijelu slike žalosne Majke Božje i sv. Ivana Krstitelja s kipovima sv. Veronike i Marije Magdalene, a u gornjem dijelu slika mučenoga Spasitelja s kipovim angjela. U tornjiću bijahu 2 zvona. Sveta se misa u toj kapeli služila na proljetno i jesensko Križevo. Kapela je posjedovala sve potrepštine za čitanje sv. mise, pa i srebren pozlaćen kalež. – Šemovčani su g. 1701. srušili drvenu kapelu, te su od temelja podigli novu kapelu, u koju su prenijeli oltar iz stare kapele. Šemovec je g. 1706. brojio 120 kuća. Mrtvaci iz toga sela pokapahu se na dobro gradjenom groblju kod kapele sv. Križa. Ta je kapela god. 1706. posjedovala 4 rali zemlje.”
Kanonik Grga Šabarić je prigodom vizitacije đurđevačke župe u veljači 1714. zabranio da se u kapeli u Šemovcima služi sv. Misa dok se ne ogradi groblje kako ga ne bi uništavale životinje.
Na temelju kanonske vizitacije komarničkog arhiđakona Jurja Bistričkog iz svibnja 1733. saznajemo da je kapela Sv. Križa u Šemovcima bila među vinogradima na uzvisini istočno od današnje ceste i crkve. On za kapelu izgrađenu nakon 1701., koja je postojala sve do 1832., navodi da je bila drvena, a nalazila se na podzidanim temeljima. Imala je dva prozora, toranj i zvono, te nije bila popločena, a kor nije bio oslikan. Propovjedaonica je bila pomična, kalež srebren i pozlaćen, a oltar umjetnički izrađen – u sredini je bio križ, među stupovima kipovi Blažene Djevice Marije i Sv. Ivana, dok su s vanjske strane stupova bili kipovi Sv. Roka i Sv. Sebastijana, a na vrhu oltara kip Boga Oca i dva anđela. Kapela je bila položena pravcem sjever-jug, a oko nje je bilo groblje.
Zanimljiv podatak za vjerski život u Šemovcima u 18. stoljeću donio je mons. dr. Juraj Magjerec, dugogodišnji rektor Hrvatskog Papinskog zavoda sv. Jeronima u Rimu. On je u knjizi Majka Božja Molvarska iznio podatak da su isusovci 1770. održali misije u Podravini, a među mnogim mjestima posjetili su i Šemovce.
U Đurđevac je u rujnu 1787. došao zagrebački kanonik David Ivan Pizeti da kao komarnički arhiđakon izvrši vizitaciju. “Šemovec je (tada, op. I. Z.) imao drvenu kapelu sv. Križa u posve dobrom stanju i opskrbljenu svima potrepštinama.”
Modernizirajući vojsku i spremajući se za nove ratove Dvorsko ratno vijeće Habsburške monarhije započelo je 1749. izradu iscrpnih vojnih karata zemalja habsburške Krune, pa su koncem 18. stoljeća nastale karte i prateći opisi za naselja u Đurđevačkoj pukovniji. U opisu se za Šemovce, između ostalog navodi da “časničko konačište i crkva kod sela zgrade su građene od drva i nadvišene su sa svih strana.”
Đurđevački župnik Franjo Milinković je 1825. godine u spomenici župe zapisao da šemovačka kapela ima jedan oltar, kor, sakristiju, toranj i dva zvona, a groblje je bilo dobro ograđeno. U izvještaju arhiđakona Mravinca iz 1840. navodi se podatak da je sadašnja šemovačka crkva zidana 1832. godine. Duga je 22,74 m, a široka 11,37 m. Jednobrodna je, te ima svetište, lađu i kor na dva stupa. Presvođena je boltama bačvastog oblika, i ima dva prozora na lijevom i tri na desnom zidu. Ulazna vrata su s istočne strane, a svetište je prema zapadu. Sakristija je s južne strane uz svetište. Crkva ima dva kaleža i četiri oltara: Sv. Križa, Sv. Helene, Sv. Petra i Sv. Florijana. U novosagrađenu crkvu bio je postavljen veliki oltar iz stare kapele.
Godine 1868. su Šemovci u pogledu crkvene uprave pripali župi sv. Martina u Virju. Nastojanjem župnika Martina Šantuša je 1874. groblje u Šemovcima preseljeno na današnje mjesto. Za uprave župnika Josipa Hitera su u crkvi Sv. Križa bile 1896. postavljene orgulje graditelja M. Heferera iz Zagreba. Mjesni učitelj Franjo Matica preuzeo je orguljašku dužnost, a sve do sredine 20. stoljeća su orguljaši u crkvi najčešće bili učitelji.
Važne podatke za bolje poznavanje života u Šemovcima tijekom druge polovine 19. stoljeća donio je mjesni učitelj Ljudevit Luketić. On, među ostalim, u školskoj spomenici navodi: “ (…) Crkva je jedna, u kojoj se najmanje jedan put u mjesecu služi sv. misa. (…) Izim redovitih bogoštovnih svetkovina svetkuje puk u Šemovcu ‘proljetno’ i ‘jesensko Križevo’ (‘Našašće sv. Križa’)”.
Godine 1904. dva su svećenika iz Šemovca imala u rodnom selu mladu misu – Josip Selak je mladu misu slavio 17. srpnja, a Gašpar Habek 24. srpnja. Crkva Sv. Križa u Šemovcima se do početka Prvog svjetskog rata lijepo obnovila. Virovski župnik Martin Kovačević je iz Tirola u Austriji nabavio novi glavni oltar Sv. Križa, te ga 1908. dao postaviti. Zanimljivo je napomenuti da su glavni oltar i propovjedaonica izrađeni u glasovitoj radionici za sakralnu umjetnost Ferdinand Stuflesser osnovanoj 1875. u St.Urlich, Gröden, Dolomiti. Godine 1913. nabavio je Kovačević i dva manja oltara izrađena od strane majstora iz Koprivnice, a koji su postavljeni u lađi crkve. Ispred crkve je 1914. bila postavljena lijepa željezna ograda, koju je ručno izradio majstor Kovačević iz Virja. U ratnoj 1916. su crkvena zvona bila rekvirirana za vojne potrebe, pa su zato nekoliko godina kasnije bila nabavljena dva nova zvona.
U Šemovcima je u razdoblju između dva svjetska rata djelovao vrstan mješoviti crkveni zbor. Godine 1934. je u virovskoj župi zagrebački nadbiskup koadjutor dr. Alojzije Stepinac osnovao Križarsko bratstvo i sestrinstvo s malim križarima i križaricama, a među njima je bilo i članova iz Šemovca u kojima je tada djelovala Bratovština kršćanskog nauka. Mještanin Đuro Kolarević (1922.-1945.) bio je njezin član. Svojim književnim prilozima on se javljao na stranicama zagrebačke Hrvatske Straže, a stradao je na Križnom putu 1945. godine. U kontekstu crkvenih zbivanja i duhovnog života Šemovaca vrijedno je spomenuti da je i u međuratnom razdoblju jedan Šemovčan, Juraj Vrabec, bio zaređen za svećenika.
Usljed jakog potresa koji je 27. ožujka 1938. pogodio Podravinu, znatne je štete, pored privatnih objekata i škole, pretrpjela crkva Sv. Križa u Šemovcima. Zidovi u crkvi su bili popucali na više mjesta, a s bolte glavne lađe pala je cigla u površini 1m². Tada je mjesni crkveni odbor poslao mons. dr. Franu Barcu molbu da im kao rođeni Šemovčan i nekadašnji sumještanin pomogne pri popravku crkve. On se rado odazvao, pa je 1. listopada 1938. uputio dar od 5.000 dinara na župni ured u Virju. Tijekom 1939. je pored njega i dvadesetak mještana, kako svjedoči Spomenica crkve Sv. Križa u Šemovcima, novčanim prilozima pomoglo popravak crkve.
Unatoč činjenici da je u komunističkoj Jugoslaviji život vjerskih zajednica bio otežan i pod stalnom prismotrom vlasti, Šemovčani i njihovi župnici su i u takvim okolnostima našli snage i načina za materijalnu obnovu crkve Sv. Križa i duhovni rast zajednice. Godine 1957. je crkva Sv. Križa obojena iznutra. Šemovačka crkva je elektrificirana na Veliki petak 24. ožujka 1959. Novac za tu svrhu bio je djelomično namaknut iz milodara, a dio je podmiren iz crkvene blagajne. Za uprave marljivog župnika Ivana Vragovića u razdoblju od 1962. do 1980. u Šemovcima je crkva Sv. Križa bila obnavljana u nekoliko navrata izvana i iznutra (npr. 1971. bila je izvedena rekonstrukcija električne mreže u crkvi, 1975. u crkvi je postavljen križni put, 1977. su na crkvu stavljeni žljebovi, a prionulo se i izradi novih klupa, itd.). Također, 1967. je na raskrižju u Šemovcima bilo obnovljeno raspelo. Župnik Vragović je u spomenici župe zapisao da za uzdržavanje crkve u Šemovcima doprinosi jedva jedna polovica od dvjestotinjak domaćinstava. Tijekom godina je uz pomoć mještana župnik nabavljao novo misno rublje i posuđe, te su pribavljeni pojedini dijelovi crkvenog namještaja i druge potrepštine, a obnavljani su i oltari. Vrijedno je istaknuti da su u raznim prigodama vjernici iz Šemovca, a posebice mještanke vješte u ručnom radu darovale crkvu (stolnjacima, oltarnicima i dr.). Uz niz zahvata oko organizacijskih pitanja i materijalne obnove, župnik Vragović je ustrajno radio i na duhovnom planu, pa su tako u njegovo vrijeme Šemovce više puta posjetili svećenici koji su vodili duhovnu obnovu i misije, a bile su u raznim prigodama organizirane edukativne predstave i hodočašća vjernika (u Rim, Mariju Bistricu, Trsat i dr.). Također, potaknuo je franjevačkog povjesničara Paškala Cvekana da napiše monografiju o Virju, u kojoj je po prvi puta dan kratki prikaz povijesti Šemovca. Vlč. Josip Selak, rođeni Šemovčan, je u Šemovcima imao 19. srpnja 1964., na dan Majke Božje Škapularske, dijamantnu misu. Svečanu misu služio je uz asistenciju dekana Petra Tomašića iz Miholjanca, župnika iz Novigrada Rudolfa Holi i domaćeg župnika Ivana Vragovića, koji je tom prigodom održao propovijed u čast slavljenika.
Župnik Vragović je uveo redovitu nedjeljnu svetu Misu, jer je prijašnja praksa bila da je misa u Šemovcima održavala za proštenja, odnosno tek jedne nedjelje u mjesecu. U njegovo vrijeme je sukladno odredbama Drugog Vatikanskog koncila došlo do određenih promjena u bogoslužju (npr. misa nije bila više na latinskom, svećenik je bio okrenut prema narodu i dr). Tako je prva sv. Misa obnovljenog obreda održana istoga dana kada je to bilo određeno za čitav svijet, prve nedjelje Došašća 1969. godine, a za prvu nedjelju Korizme, 15. veljače 1970., priređen je oltar okrenut prema narodu. Također, u obnovljenom redu sv. Mise uvedeni su bili i čitači. Prvi čitači su bili Dragutin Zvonar i Mirko Perok. Na ovom mjestu treba reći i da je dugi niz godina službu zvonara obavljao Josip Vlahović.
Na Vragovićevu tragu nastavio je i njegov nasljednik vlč. Gustav Kuzmić. On je 1984. dao obnoviti pročelje i toranj crkve u Šemovcima. Uz to, konstatirao je tada u spomenici župe da se u Šemovcima svake nedjelje i blagdana održava sv. Misa, koja je primjereno posjećena. G. Kuzmić je 1986. dao obnoviti orgulje u crkvi sv. Križa, te 1987. svetište popločiti mramornim pločama, a na raskrižju prema Virju popravio je uz pomoć mještana srušeno raspelo. Za njegova mandata je župa Virje 1997. došla pod upravu Varaždinske biskupije. Njega je na virovskoj župi 1999. naslijedio vlč. Milan Lončarić, koji se zauzeto trudio glede duhovnog rasta zajednice.Od 2010. godine župnik je vlč. Ivica Bačani.
U crkvi u Šemovcima danas se nalazi oltar Sv. Križa, Sv. Roka i Majke Božje Škapularske, a vrijedno je spomenuti i kipove Sv. Sebastijana, Sv. Roka i Sv. Ivana, te sliku Sv. Florijana iz 18. stoljeća. U Šemovcima dugu tradiciju imaju, kako je vidljvo iz arhivskih dokumenata, proljetno i jesensko proštenje Svetoga Križa, te Gospe Karmelske i Svetoga Roka. Tada uz mještane na sv. Misu dolaze i vjernici iz obližnjega Virja i Sv. Ane.
U Šemovcima je, kako je već bilo napomenuto, postojala bogata tradicija crkvenog zborskog pjevanja. U drugoj polovini 20. stoljeća su službu orguljaša obavljali Franjo Pajc iz Virja, te Šemovčani Ivan Vlahović i Ivana Vlahović. Na sv. Misi danas pjeva ženski crkveni zbor, a službu orguljašice u crkvi Sv. Križa obnaša Biljana Španiček. Početkom 90-ih godina je domaći kipar Đuro Zvonar napravio vrlo lijepa drvena vrata na glavnom ulazu u crkvu, koja su ujedno donacija obitelji Španiček. Za uređenje crkve se već dugi niz godina, uz povremenu pomoć pojedinih vrijednih mještanki (poput Terezije Kurtić, Ivke Cvetković i drugih), revno skrbi crkveni odbornik i sakristan Vlado Kopas. On je je 25. studenoga 2001. godine uz potporu obitelji i uz pomoć mnogih drugih dobročinitelja, a na poticaj svećenika mons. dr. Ivana Goluba, na pročelju crkve Sv. Križa dao postaviti spomen-ploču mons. dr. Franu Barcu. Time su se žitelji Šemovca dostojno prisjetili i obilježili više od šest desetljeća od smrti svojeg nekadašnjeg sumještana.
Zajedno sa svojim župnicima su Šemovčani, uz povremenu potporu lokalne vlasti, skrbili i za groblje. Tako su na groblju 1963. i 1964. posađeni čempresi, a 1977. je podignuto novo raspelo – križ je napravljen od betona, a korpus je bio željezni. Godine 2003. je na groblju dovršena kapela Sv. Petra i Pavla koju je dizajnirao istaknuti slikar Zdravko Tišljar, profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Kapela ima zvonik sa zvonom, a elektrificirana je i ozvučena doprinosom mještana. U skladno uređenoj unutrašnjosti nalaze se dva vitraja s likovima Sv. Petra i Pavla, koji su donacija obitelji Kopas-Kristić i Perok. Godine 2008. je inicijativom Mjesnoga odbora Šemovci na čelu s predsjednikom Dragutinom Španiček bila napravljena lijepa ograda na groblju, te je popločena središnja staza.
Tijekom prvoga desetljeća 21. stoljeća u više se navrata radilo na obnovi crkve Sv. Križa u Šemovcima. Godine 2008. inicijativom članova Crkvenoga odbora, trudom Mjesnoga odbora i marom načelnika Općine Virje Mirka Peroka, te dragovoljnim radom mještana i drugih dobročinitelja započeli su opsežni radovi. Tako je kroz nekoliko godina temeljito i u skladu sa suvremenim standardima konzervatorske struke obnovljena unutrašnjost crkve i toranj, kao i određeni dijelovi konstrukcije te pročelja.

Dr. sc. Ivica Zvonar

glavni oltar marija škapularska sv.Rok

Komentari su zatvoreni.