Mr. Dražen Podravec piše za semovci.hr “Ferdo Rusan”(1810.-1879.)

Napisao Mjesni odbor  12, Velj, 2014   Poslano u Obavjesti

Ferdo Rusan (1810. – 1879.)

Početkom 19. stoljeća zbog pokušaja germanizacije i mađarizacije javlja se nacionalni pokret mladih hrvatskih inelektualaca nazvan ilirski pokret. Na čelu pokreta bio je Ljudevit Gaj a zahvatio je veće gradove. Izuzetak je bilo Virje, najveće selo u Vojnoj Krajini, koje postaje žarište nacionalnog i kulturnog buđenja u Podravini zahvaljujući gorljivom ilircu Ferdi Rusanu, koji je veliki dio svog života proveo u Virju i Šemovcima.
Ferdo Rusan je rođen 10. prosinca 1810. u Pavlin Kloštru. Po završetku osnovne škole stariji brat Franjo, predavač na Vojnoj akademiji u Bjelovaru upisao ga je u školu i tako ga izvukao iz mukotrpnog rada na poljoprivredi. Nakon završetka školovanja nastavlja vojnu službu u različitim gradovima Italije, u Pečuhu i Temišvaru. Zbog slabog zdravlja obnašao je administrativne poslove i u svim sredinama gdje je radio upoznavao je kazališni, glazbeni i književni život. Poznato je da je bio gorljivi pobornik hrvatskoga jezika, stoga je 1850. osnovao kazališnu družinu koja je davala priredbe na hrvatskom jeziku. Jedan je od osnivača i Gospodarske bratovštine u Virju i prvi njezin predsjednik.
Nakon prijevremenog umirovljenja svoj mir nalazi u Šemovcima kod brata Franje. Čisti zrak, zdrava bilogorska voda i mir doprinijeli su Rusanovom brzom oporavka. O tome je i sam često pisao i govorio. Tu je došao do izražaja Rusanov nemiran duh i to mu je najplodonosniji period života na kulturnom, prosvjetnom, društvenom i privrednom djelovanju. Šemovce je neobično volio ali je to bila premala sredina za zadovoljenje njegovih intelektualnih i društvenih potreba pa je često boravio u Virju i putovao.
Ipak je njegov najznačajniji rad bio na području pjesništva. Mnoge svoje pjesme je uglazbio a oko pisanja nota mu je pomogao virovski učitelj i orguljaš Franjo Lugarić. Rusanove pjesme i melodije godinama su privlačile pažnju poznatoga etnomuzikologa Franje Kuhača koje je sakupio 142 njegove pjesme, nekoliko igrokaza i preko 300 epigrama. Njegove su pjesme pjevane na priredbama u Zagrebu, Varaždinu, Beču pa čak u Petrogradu i Moskvi.
O Rusanu su pisali njegovi brojni suvremenici, ilirci, kao npr. Stanko Vraz a nekrolog nakon njegove smrti 4. svibnja 1879. napisao je August Šenoa. Pokopan je na bjelovarskom groblju Sv. Ane. Prigodom 200. obljetnice rođenja spomen ploču na zgradu šemovečke škole postavio je Mjesni odbor pod pokroviteljstvom Družbe Braća hrvatskoga zmaja.Njegovo ime nosi jedna ulica u Virju i pjevačko društvo osnovano 1884., ubrzo nakon njegove smrti.

Komentari su zatvoreni.