Konjički klub “17. meridijan” Šemovci piše Diana Kučinić

Napisao Mjesni odbor  19, Velj, 2014   Poslano u Obavjesti

Konjički klub 17. meridijan

Ponajprije iz ljubavi prema konjima, a onda i u želji da populariziraju konjički sport, Diana Kučinić i Ivan Počepan osnovali su 1993. godine Konjički klub 17. meridijan, čije je sjedište bilo u privatnoj kući Počepanovih u Šemovcima, u Ulici Stjepana Radića 150. Klub je dobio ime prema zemljopisnoj činjenici da 17. meridijan prolazi upravo tim dijelom Šemovaca.
U staju su smjestili najprije dva grla – kobilu Maestoso Maru čistokrvne lipicanske pasmine i njenu kći Marlen, od oca angloarapske pasmine. Iste godine Mara je oždrijebila Mona Lisu, čiji je otac bio holštajnske pasmine, a 1994. kupljena je druga čistokrvna lipicanka, Conversano Emma.
Svečano otvorenje Konjičkog kluba 17. meridijan bilo je 31. srpnja 1994. na nogometnom igralištu u Šemovcima. U programu je sudjelovala dresurna skupina Ivane Ljubić iz Zagreba, koja je pokazala nekoliko dresurnih koreografija s konjima, te jahači i konji iz Konjičkog kluba Pony express iz Zagreba, koji su pokazali dresurno jahanje i skakanje preko prepona. Istaknimo da je Ivana Ljubić bila višestruka prvakinja Hrvatske u dresurnom jahanju, a danas je ugledni dresurni sudac i voditeljica škole jahanja. Zvjezdana Klarić, tada članica dresurne skupine, bila je viceprvakinja Hrvatske u dresuri, a danas je sudac na dresurnim turnirima i vodi i osmišljava barokne i viteške programe s konjima u svojoj udruzi Lipicanska barokna raskoš.
Otvorenje kluba pratila je izložba slika Damira Barberića iz Đurđevca te slika i kipova Hrvoja Dumančića iz Zagreba, postavljena u tada novoj gostionici Vulička, vlasnika Jože Ščerbeka. Istaknimo da je Hrvoje Dumančić danas akademski kipar, čiji je jedan od najvećih uspjeha osvajanje Grand Prixa na međunarodnoj izložbi posvećenoj konjima u francuskom gradu Saumuru, te vlasnik suvenirskog brenda Horseland.
U klubu je ubrzo počela raditi škola jahanja, koju je vodila Diana Kučinić. Polaznici su bili iz Šemovaca, Đurđevca, Virja, Molvi, Kloštra Podravskog, Ferdinandovca i Koprivnice, a tijekom dvije godine u Šemovcima je osnove jahanja naučilo 40-ak polaznika.
Članovi Konjičkog kluba 17. meridijan s konjima su sudjelovali i na prvim stočarskim izložbama ovoga kraja – u Virju, Đurđevcu i Molvama, a predvodili su povorku kola “Podravina od leta do leta” na Picokijadi u Đurđevcu 1995. godine.
U svibnju 1995. u Šemovcima su organizirali prvu likovnu koloniju “17. meridijan Šemovci”, na kojoj su sudjelovali poznati hrvatski akademski slikari, kipari, grafičari i fotografi iz Zagreba (Marko Kern, Dubravka Babić, Hrvoje Šercar, Josip Poljan, Miro Vuco, Ivica Vlašić, Hrvoje Dumančić, Milan Drmić) te iz ovog dijela Podravine (Zoran Homen, Zdravko Šabarić, Drago Bešenić, Eleonora Grgac, Đuro Zvonar, Damir Barberić). Izbornik kolonije bio je poznati hrvatski književnik i likovni kritičar Dubravko Horvatić. Koloniju je pratila izložba slika akademskog slikara Marka Kerna i Hrvoja Šercara, postavljena u Galeriji Stari grad u Đurđevcu, na čijem je otvorenju svirao prof. gitare Tomislav Kučinić.
Djela svih sudionika likovne kolonije “17. meridijan – Šemovci” predstavljena su 1996. u Gradskom muzeju u Virovitici i u Zagrebu u Galeriji Ine. Te dvije izložbe pratio je i luksuzni katalog.
Organizacija likovnih kolonija i izložbi nije bila moguća bez pomoći brojnih sponzora, među kojima su se posebno istakli Ina Naftaplin, Poljoprivredna zadruga Đurđevac i Astrakomerc Šemovci.
Krajem 1995. Konjički klub 17. meridijan počinje suradnju s Konjičkim klubom Zlatni klas iz Otrovanca, gdje zajedno s njihovim konjima nastavlja rad sa školom jahanja. Također, u Otrovancu 1996. organizira i drugu likovnu koloniju “17. meridijan Šemovci – Otrovanec”, kojoj se, uz većinu sudionika prve kolonije, pridružuju i ak. slikar Bane Milenković iz Zagreba, legendarni Josip Generalić iz Hlebina, Vlado Mlinjarić, Željko Car i Božica Radinović iz Đurđevca te brojni slikari virovitičkog dijela Podravine. Izbornik te kolonije bio je glazbeni i likovni kritičar Darko Glavan. Koloniju je pratila izložba radova s prve likovne kolonije, postavljena u Gradskom muzeju u Virovitici.
U ljeto 1996. konji se vraćaju u Šemovce, a staja dobiva još jednog člana – kobila Marlen oždrijebila je Morinu Santu. Početkom 1997., zbog financijskih poteškoća, Konjički klub 17. meridijan prestaje djelovati.
U tri godine postojanja KK 17. meridijan potaknuo je brojne mlade Podravce da se bave konjima i rekreacijskim jahanjem, obogatio kulturna događanja u ovom kraju te promovirao Šemovce kao potencijalno mjesto seoskog turizma.
Diana Kučinić

Komentari su zatvoreni.