Korizma-”Boraviti u pustinji” piše vlč.Ivica Bačani

Napisao Mjesni odbor  05, Ožu, 2014   Poslano u Obavjesti

KORIZMA – Boraviti u pustinji
Na Pepelnicu smo započeli vrijeme korizme od četrdeset dana u kojem ćemo se pripremati na naš najveći blagdan Gospodinova uskrsnuća, za Uskrs. U tome vremenu pozvani smo intenzivnije živjeti svoju vjeru, obnoviti svoj vjernički život i postaviti ga na sigurnije temelje. To je vrijeme u kojemu ćemo više moliti, biti spremniji drugima pomoći i dati od svojih dobara. Pozvani smo kao vjernici činiti pokoru, a to znači odreći se nečega što u svakodnevnici trošimo i što nam život čini ljepšim. Jesam li već nešto odlučio učiniti za Isusa? Isus je prvi proživio korizmu u pustinji i mi je nastojimo živjeti svake godine po njegovu primjeru i uzoru.
Nakon što je Isus primio krštenje u Jordanu i pošto je Duh Sveti sišao na njega očekivali bi smo da je odmah išao propovijedati. No, Isus nas iznenađuje i ide u smjeru pustinje. Ide tamo gdje nikoga nema, ide u mir i tišinu, tamo gdje se čovjek mora susresti sa samim sobom i s Bogom. Isus je lišen svega, bez buke je i ništa ga ne rastresa. Nema stabla da mu pravi sjenu, nema društva s kojim bi govorio da mu prođe vrijeme. Tek nešto malo vode i hrane da preživi. Charles de Foucauld je rekao kako „čovjek mora prolaziti pustinjom i u njoj se zadržati da postane dionikom Božje milosti“. U pustinji duše čovjek može osjetiti kako je duboko sretan, kako istina sve više i više utječe na čovjeka. U buci je ne moguće kuću duše savršeno isprazniti da Bogu jedinome pripadne cijeli prostor. Pustinja je vrijeme milosti. Svaka duša koja treba donositi plodove treba prolaziti tu fazu. Duši je potrebna tišina, sabranost, zaborav svega stvorenoga jer u toj sredini Bog podiže svoje kraljevstvo. Tu čovjek oblikuje duh nutarnjeg života. Mi ne trebamo ići u pustinju. U danu je dovoljno naći trenutak tišine i to će biti moja pustinja u kojoj ću biti na samo sa sobom i svojim Bogom. Molimo Gospodina da isprazni našu nutrinu i da taj prostor naše duše pripada samo njemu. Tražimo od Gospodina da ovo vrijeme korizme živimo u većoj skrušenosti pred njim i da budemo spremni dati se drugima.
U pustinji susrećemo i Božjeg protivnika, Sotonu koji je od početka otac laži. Isus se borio sa Sotonom. To su bile teške borbe o bitnome u Isusovu životu. To je kušnja vjere u svoje poslanje i svoju misiju kao Sin Božji. To su napasti koje nas muče: ostati vjeran u braku, u redovništvu i svećeništvu, biti poklonik istine iako me to košta, stajati uz Boga iako su drugi protiv. Isus nakon pustinje i pobijede nad Zlim počinje svoju misiju. Poziv mu je jasan. Vrijeme je blizu i potrebno je obratiti se, vjerovati evanđelju. To je poziv svakom vjerniku u ovoj korizmi. Nema prave korizme bez obraćenja. Nema plodne korizme bez slušanja evanđelja, nema radosne korizme bez vjere u evanđelje. Vjera opet ne ide sama bez sebe već treba uložiti puno truda i donijeti dobre odluke.
Gospodine, ti me zoveš da okrenem leđa onome što me uništava i odvodi od tebe, od grijeha ili navika koja me trajno prate. Želim se okrenuti k tebi pa te molim pomozi mi u tome. Amen.
vlč. Ivica Bačani, župnik

Komentari su zatvoreni.